Jeste li kad podijelili nečiju fotografiju? Možda ste kopirali rečenicu, dvije iz nečijeg teksta? Okačili određeni sadržaj s Interneta na vaše društvene mreže? Koristili već gotova rješenja u kampanji? Čini li vas sve ovo kradljivcem intelektualnog vlasništva?
Većina je ljudi barem jednom nešto ukrala, bilo to slučajno ili namjerno. Kad smo bili djeca, možda smo i namjerno išetali iz trgovine s lizalicom, no nismo znali što smo učinili.
Ako odrasla osoba pri punoj svijesti i zdravim razumom izađe iz trgovine s artiklom koji namjerno nije platila, velika je vjerojatnost da će ovaj čin biti društveno karakteriziran kao krađa.
Međutim, objave li dva portala koja se inače bave različitom tematikom članak s istim naslovom jedan nakon drugog, sa vrlo sličnim sadržajem, velika je vjerojatnost da će ovaj čin biti karakteriziran kao inspiracija.
Krađa je oduzimanje stvari drugome s ciljem nezakonitog prisvajanja te stvari. Toga smo svi jako dobro svjesni. Također smo svjesni i sankcija, kako onih društvenih, tako i pravnih, koje iz krađe proizlaze.
Međutim, jesmo li svjesni krađe onog nematerijalnog? Jesmo li svjesni sankcija koje mogu proizaći iz krađe intelektualnog vlasništva? Što je uopće intelektualno vlasništvo?
Intelektualno vlasništvo pripada domeni koja se naziva nematerijalna dobra. U ovu skupinu pripadaju kreativne ili umjetničke realizacije neke ideje koja je plod ljudskog intelekta te, kao takva, pripada tvorcu ideje.
S obzirom na to da intelektualne tvorevine često nisu fizičke, no imaju karakteristike koje su potrebne da bi se nešto smatralo imovinom. Da bi se što smatralo imovinom ono se mora moći kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti ili naslijediti, a sve je ovo moguće s kreativnim produktom.
Tu često dolazi do neprepoznavanja intelektualne tvorevine kao fizičkog proizvoda, koji zakonski može podlijeći pod iste okvire kao što je to krađa bilo koje fizičke stvari.
Iz tog, ali i sličnih razloga, svake se godine 26. travnja obilježava Svjetski dan intelektualnog vlasništva. Glavni je cilj poticanje na razmišljanje o ulozi intelektualnog vlasništva u promicanju inovativnosti i kreativnosti kao značajnog pokretača društvenog razvitka.
Naime, premda to često ne izgleda tako, autorsko je pravo relevantno i moguće ga je prekršiti kao i bilo koje drugo pravo.
Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko je pravo pravo autora nad njihovim djelima iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja te ono pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo.
Svako neovlašteno korištenje nečijeg rada, bilo to književno djelo ili pak kakav drugi autorski rad, u biti, podliježe određenim sankcijama. Međutim, češće je slučaj kako ovakvi prekršaji ni ne dolaze do razine u kojoj se na počinitelje odnose određene pravne sankcije.
Pojavom i popularizacijom društvenih mreža te dostupnošću različitih sadržaja, zamke za kršenje autorskih prava se nalaze svugdje oko nas. Nekoliko je primjera koje svakodnevno uviđamo, ali i sami kršimo, premda toga nismo ni svjesni.
Kroz ove tri svakodnevne situacije promotrimo kako proces izgleda u stvarnom svijetu i događa se svakodnevno.
Situacija 1
Na svojoj omiljenoj društvenoj mreži ste u vječnom procesu scrollanja naletjeli na fotografiju koja vam se iznimno svidjela. Odlučili ste kako bi bila iznimno dobra ideja tu fotografiju podijeliti na vašoj priči. Kako to učiniti?
Napravili ste screenshot fotografije, odrezali sve manje važne dijelove i fotografiju kao takvu ste učitali na svoju priču. Velika je vjerojatnost da ste upravo prekršili zakon. Naime, ako se radi o autorskoj fotografiji, gotovo je sigurno kako ste upali u zamku i prekršili zakon, a da toga niste ni svjesni.
Ako tuđi sadržaj planirate dijeliti iz bilo kojeg razloga, podijelite ga direktno s profila. Na taj ćete način automatski podijeliti i poveznicu do izvora, odnosno, autora sadržaja. Također, ne ćete izrezati donji desni kut fotografije u kojoj je naziv autora.
Situacija 2
Bavite se pisanjem. Pišete svakodnevno. Pročitali ste članak koji se iznimno dobro uklapa u koncept vašeg idućeg članka. Što učiniti?
Naravno, kopirat ćete rečenicu, dvije, pet, cijeli paragraf i to lijepo implementirati u vaš tekst na način na koji vam odgovara. Ionako portal s kojeg ste preuzeli članak ima manje pratitelja, negoli vaš, nitko neće primijetiti.
U svijetu digitalnog pisanja postoji odlična stvar, a zove se poveznica, društveno popularnija pod nazivom link. Nitko ne brani vama, meni ili bilo kome drugome korištenje tuđim radom, ali uvijek je potrebno navesti izvor, odnosno, autora.
Prvi korak u zaštiti intelektualnog rada je koncizno upoznavanje s materijom. Plagiranje ne možemo spriječiti, no na nama je koliko ćemo energije uložiti kako bi pravo i pravda bili na istoj strani.
Jesu li ove rečenica kopirana od nekud? Ne znam. Vi? Vjerojatno ne znate ni vi, a niste ni obratili pozornost na to da bi eventualno mogli biti kopirani od nekud.
U suvremenom je dinamičnom društvu, a posebice u kontekstu medija, zaštita je intelektualnog vlasništva u iznimnoj ugrozi od svakodnevne, bilo namjerne ili slučajne, povrede. Zašto?
Produkt intelektualnog procesa mišljenja je u percepciji ljudi, poglavito onih koji se kreativnim stvaranjem i ne bave, često teško moguće definirati kao stvar s fizičkim osobinama, a koje možda podliježu određenim pravnim sankcijama.
Sam zakonski mehanizam "borbe" protiv krađe intelektualnog vlasništva biva kompliciran, da osoba koja je oštećena može u kontekstu samog procesa više izgubiti, negoli dobiti. Puno je toga još neriješeno u samom kontekstu pravne zaštite i službi koje kreativcima pomažu u zaštiti intelektualnog vlasništva.
Nasuprot tome, krađe su intelektualnog vlasništva svakodnevne i učestale. Izuzmemo li one svakodnevne, recimo slučajne krađe, do kojih dolazi u situaciji 1, često dolazi do krađe same ideje.
Situacija 3
Naime, postoji niz slučajeva u kojima veće korporacije objave natječaj za, primjerice, produkt dizajnera. Na natječaj se javi određen broj mladih, nadobudnih i talentiranih ljudi. Krene selekcijski postupak, a kad ono, dio procesa je osmišljavanje produkta.
U tom trenutku uži krug odabranih kandidata koji je došao do tog dijela selekcijskog procesa u službi nastavka procesa rješava određeni dizajnerski problem koji im je potencijalna kompanija predložila.
Svi su odradili zadatak i svoju ideju pretvorili u prijedlog rješenja te ju kao takvu predstavili i, naravno, sve relevantne informacije predložili potencijalnom poslodavcu. Sve su to odradili s jednim ciljem, a to je da dobiju određeni posao.
Nažalost, nitko od prijavljenih nije ostvario sve uvjete i, nažalost, primljen je drugi kandidat koji zadovoljava bolje uvjete, odnosno, čije je rješenje primjerenije i bolje. Međutim, ono što kandidati međusobno ne znaju je to da možda ni jedan od kandidata nije primljen.
U ovom primjeru smo uvidjeli kako je kompanija dobila razrađenu ideju za produkt koju mora realizirati do kraja, dizajneri su uložili vrijeme, trud i druge resurse u ideju i konceptualizaciju ideje, međutim, nisu izradili produkt, već su potencijalnom poslodavcu poklonili ideju za rješavanje problema.
Naime, sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, ideja nije predmet ovog zakona, već je predmet ovog zakona tvorevina u različitim oblicima, nastala kao realizacija ideje.
Ideja je, prema definiciji, proizvod ljudskoga mišljenja. Ideja predstavlja produkt procesa mišljenja, ali ideja može biti i shvaćanje, misaono oblikovanje, način shvaćanja. Kao takva, ideja ne predstavlja proizvod kreativnog stvaranja i, samim time, nema fizičke osobine koje bi ju karakterizirale kao stvar u pravnom smislu.
Ovo može biti i svakodnevna zamka. Često ispričamo svoju ideju nekome, međutim, možemo li biti sigurni da taj netko neće ideju realizirati prije nas? S idejom valja biti oprezan. Osobno možda i ne prepoznajemo potencijal određene ideje, ali ne znači da ga netko drugi neće prepoznati i realizirati vašu ideju.
E da, sjećate li se ovog dijela teksta:
Radi se o doslovno prenesenim rečenicama članka bez pravilnog navođenja izvora, što ove dvije rečenice stavlja u kontekst krađe intelektualnog vlasništva. Rečenice su preuzete iz članka Andree Tintor koja je za časopis Jolie.hr pisala o intelektualnom vlasništvu te se savjetovala s pravnikom o tome na koji način zaštititi kreativni rad.
Nadamo se da smo barem malo pridonijeli podizanju svijesti o važnosti ovog gorućeg problema na kreativnoj sceni, ali i u javnosti uopće. Pišite nam na stranici, Facebooku i Instagramu. Pišite nam ono što vas zanima, kako bismo mi pisali upravo o tome. Do čitanja! :)
Izvori fotografija: Google, Unsplash
#NovePrilike S01E06 | Photomath, gdje matematika nije bauk!
Predstavljamo serijal #NovePrilike u kojem stručnjaci iz raznih sfera poslovanja pričaju u svojim iskustvima u doba pandemije. Kako su adaptirali svoje poslovanje, s kakvim izazovima su se susreli, koji su im omiljeni alati za rad od kuće i što ih motivira.