Najveće je postignuće biti ono što jeste u svijetu koji konstantno pokušava od vas napraviti ono što niste.
Ralph Waldo Emerson
Autentičnost je jedan od onih pojmova koji su počeli iskakati iz paštete. U brojkama govoreći, na Amazonu se trenutno nudi oko 20 000 knjiga, a na Google-u 4 milijuna radionica na tu temu.
“Budi ono što jesi”
Okruženi smo porukama “samo budi svoj(a)”. Bi li nam trebale tolike radionice i knjige da je biti svoj “samo”? Čak i da se trudimo “biti svoji”, koje “svoji” bismo izabrali – onaj koji smo inače pred društvom, onaj koji smo sami sa sobom, ili neki treći? Autentičnost ipak nije tako jednostavna.
Prisjetite se nekog od svojih prvih spojeva. Uzbuđeni šaljete prijatelju/ici poruku da ćete se naći s osobom koja vam se sviđa. Dolazi vam odgovor “samo budi svoj/-a i bit ćeš super”. Tko je kada bio potpuno svoj na 1. spoju?
Koliko god to možda htjeli, ipak ćemo jedan dio sebe prikriti kako bismo ostavili bolji dojam. No, autentičnost je puno širi pojam od “prilagođavanja ponašanja”.
Postotak autentičnosti
S obzirom da smo društvena bića koja žele biti prihvaćena te da podliježemo društvenim normama ne možemo govoriti o apsolutnoj autentičnosti. Više je riječ o tome u kojem postotku jesmo ili nismo autentični.
Riječ autentično znači izvorno. Budući da smo od malih nogu odgajani u određenoj kulturi te da nas roditelji “moduliraju” u smjeru kojeg smatraju ispravnim tijekom odrastanja zapravo “odlutamo” od svoje izvornosti. O tome sam pisala u objavi “Alien self“.
Jesmo li odgajani da budemo autentični?
Jedan od sinonima autentičnosti je integritet. Integritet bi u odgojnom smislu značio da roditelji uvažavaju dijete i da prema tome odabiru način na koji će odbiti neki djetetov prijedlog, a da pritom ne povrijede dijete.
Koliko puta ste kao dijete čuli “Ne može jer sam ja tako rekao/-la“?
Kako bismo pokazali da smo dobro dijete, mi smo izabrali poslušati svoje roditelje i onda kada nam se to ponašanje nije svidjelo. Tu smo napravili prvi korak u odmicanju od sebe. Tih koraka s vremenom se nakupi toliko da više ne pronalazimo put do sebe.
Samo pravo jastvo može biti kreativno i može se osjećati stvarno, postojanje lažnog sebe rezultira osjećajem nestvarnim ili osjećajem uzaludnosti.
D. W. Winnicott
Kad malo odrastemo dođemo u osnovnu školu gdje želimo biti prihvaćeni od vršnjaka. Tako prilagođavamo svoje interese, stavove i želje njihovima. Podsjetite se samo koliko se srednjoškolaca oblači isto. To je sve razvojno normalno. No, u jednom trenutku života potrebno je skupiti hrabrosti i izabrati “svoju odjeću” makar se ona ne stapala s većinom.
Biti svoj u svijetu koji danonoćno čini sve da te natjera da budeš netko drugo znači voditi najtežu bitku s kojom se ljudsko biće može boriti i nikada ne prestati.
E. E. Cumnigs
Što kažu psihoterapeuti?
Pojam autentičnosti posljednjih je godina postao popularan. Čak se sve više spominje u poslovnom svijetu gdje ćemo često naići na naslove zašto NE biti autentičan. Time se šalje poruka da ukoliko želimo uspjeti ne trebamo raditi samo onda kada osjetimo inspiraciju već redovito.
Autentičnost u širem pogledu ne odnosi se samo na ponašanja koja biramo. O tome su promišljali već i stari filozofi te prvi psihoterapeuti. Ono što je bilo u fokusu njihova rada jesu pitanja osobne odgovornosti, karaktera, smisla života te pravog ili lažnog ja.
Irvin D. Yalom
Yalom, čuveni psihoterapeut, naglašava važnost prihvaćanja vlastite prolaznosti. Naime, tek kada se čovjek suoči s vlastitom smrtnosti, tek tada nastupa slaganje prioriteta i život “punim plućima”. Tek tada ćemo, prema Yalomu, postići korjenite promjene koje su nužne da bismo postali autentični.
Ako ne dostignemo tu razinu osviještenosti, onda postoji mogućnost od stapanja s većinom. Problem stapanja je taj što u masi čovjek ne preuzima vlastitu odgovornost. A želimo li živjeti život kakav nam se sviđa, prvi je korak da preuzmemo odgovornost za njega.
Yalom ističe da je preduvjet za ljubav prema sebi autentičan život. Dakle, tek kada prihvatimo sebe, uskladimo svoje ponašanje sa svojim stajalištima i odbacimo lažne dijelove sebe, tek tada možemo zavoljeti sebe.
Tek kada živimo autentično, možemo pronaći smisao svog života.
C. G. Jung
Jung naglašava kako autentičnost nije tek puko odbacivanje kolektivnih vrijednosti. Isto tako, ona ne znači niti slijepo slijeđenje društvenih normi bez promišljanja i svjesnosti o tome. Umjesto toga, autentičnost znači izbor onih vrijednosti koje su u skladu s našim načelima.
Umjesto pogleda prema van (vanjsko odobravanje), Jung zagovara pogled unutar sebe. Osim toga, daje nam još jednu važnu lekciju, a ta je da autentičan život nije nužno sretan život. Sreća, kako kaže, dolazi i prolazi.
Riječ “sretan” izgubila bi svoje značenje kada je tuga ne bi uravnotežila. Jung
Psihoanalitičar Erich Fromm smatra autentičnost pozitivnim ishodom prosvijećene i informirane motivacije, a ne puko odbacivanje očekivanja drugih. To znači da autentičnost nema veze s “buntovnošću”, već sa svjesnim biranjem ponašanja koja su u skladu s našim načelima.
Tko ima “zašto” ima i “kako”
Jedan od razloga zašto je autentičnost toliko važna je smisao. Mnogi će reći da je smisao života biti sretan. No, to bi značilo da kad nastupe teške životne faze, da život gubi smisao što nikako nije točno.
Smisao je nešto puno dublje i trajnije. Ipak, svaka osoba mora pronaći svoj smisao. Kako ću znati što je smisao mog života ako ne živim autentično? Ako slijedim društvena pravila i očekivanja, unatoč subjektivnom osjećaju da griješim?
Da bismo pronašli svoj “zašto” moramo biti povezani sa sobom. To znači uskladiti ono što mislim, osjećam i činim.
Zašto je autentičnost “zahtjevna”?
Kao slovo na papiru sve se teorijski čini vrlo jasno i nedvojbeno. Moramo osluškivati sebe, slijediti ona pravila koja su usklađena s našim normama i biti dobro sami sa sobom. Kratko i jasno.
Zašto se onda toliko govori o autentičnosti? Odakle onda toliko nesretnih, izgubljenih ljudi? Gdje je točno problem s tom autentičnošću?
Za početak, prvi aspekt autentičnosti je samopoimanje. To znači da znamo zašto radimo nešto na određeni način, prepoznajemo vlastite osjećaje, sposobnosti i preferencije. Uči li nas to netko? Preostaje nam raditi na sebi u odrasloj dobi kako bismo upoznali sebe.
Osim toga, izdvojila bih 2 ključna problema: strah od osude i preuzimanje osobne odgovornosti.
Strah od osude
Autentičnost je izrazito zahtjevna jer jedan sluga ne može služiti dva gospodara. Time hoću reći da moramo birati želimo li udovoljiti sebi ili svojoj okolini? Jer, nekad se u životu nađemo u tim ili-ili situacijama.
Jedni odaberu progutati knedlu i ušutkati unutarnji glas koji nam govori da to ne želimo, a drugi ostaju dosljedni sebi – bez obzira na cijenu.
Jako je važno da razumijemo zašto kako ljudi odabiru. Biramo ono za što vjerujemo da će nam donijeti bolje osjećaje (vlastite vrijednosti, zadovoljstva, prihvaćenosti…).
Ako procjenjujem vlastitu vrijednost kroz vanjsko odobravanje, onda ću prije potisnuti vlastite želje (ne biti autentična) nego izgubiti osjećaj vrijednosti.
Hrabrost
Društvena smo bića i prema tome nam je vrlo važno da budemo prihvaćeni. Pripadanje je jedna od urođenih ljudskih potreba. Ta je potreba toliko snažna da smo nekada spremni odreći se autentičnosti kako bismo bili prihvaćeni.
Tako biramo ona ponašanja, misli i stavove za koje vjerujemo da će biti bolje prihvaćeni od zajednice.
S obzirom na to vidimo kolika je zapravo hrabrost potrebna kako bismo izabrali drugačije. Kako bismo ostali autentični makar to značilo da ćemo naići na negodovanje i neodobravanje.
Osobna odgovornost
Drugi važan razlog zašto autentičnost nije tako jednostavna je zbog težine odgovornosti. Naime, lako je reći da smo odgovorni za vlastiti život kada “teče med i mlijeko”. No, puno je zahtjevnije preuzeti istu tu odgovornost kad nismo zadovoljni situacijom u kojoj jesmo.
Ako smo krojači svoje sreće, onda smo i krojači svoje nesreće. To ne znači da smo “krivi” za sve ružne i teške situacije koje se u životu dogode. Ali smo ODGOVORNI kako ćemo se s njima nositi.
Nesavršenost
Tu dolazimo do važnog dijela autentičnosti. Biti autentičan znači i prihvatiti svoju nesavršenost i ranjivost. Prihvatiti da imamo mane i da ne donosimo uvijek najbolje izbore. I ono najvažnije, ne se zbog toga kriviti.
Nije se jednostavno suočiti sa spoznajom da naša istinska priroda uključuje i neke ne baš lijepe karakteristike, npr. sebičnost ili lijenost.
Sve tvoje snage, i slabosti, i ono između – si ti.
Što autentičnost znači u okviru odnosa?
Ukratko, autentičnost u odnosu znači da smo potpuno iskreni u svom ponašanju. To je nešto što često preskačemo “iz straha da ćemo povrijediti drugu osobu“.
Pa nam se tako ne sviđa ponašanje naše prijateljice, ali joj to nećemo reći da se ne “naljuti”. Ne osjećamo bliskost u vezi, ali šutimo “da ne povrijedimo” partnera. Koliko su takvi odnosi “pravi”?
O tome da mi drugu osobu ne možemo izravno “naljutiti” ili “rastužiti” sam pisala u objavama “Doživljavaš li sve osobno?” i “Ne znam reći ne“.
Često ponavljanje neautentičnog ponašanja može učiniti da se osoba osjeti „zarobljenom“ na poslu koji ne voli ili u odnosu u kojem ne može biti „ono što doista jest“, u životu u kojem „uvijek mora nešto glumiti“.
Autentičnost i poruke iz medija
Vrlo je zanimljivo pratiti dvostruke poruke iz medija koje nam pristižu. “Budi bolje verzija sebe” (smršavi, pročitaj sve knjige ikad napisane, ugradi dijelove sebe koji ti fale, odstrani “viškove”, vježbaj jogu, meditiraj, putuj, budi asertivan, nemoj trpiti ***…). VS “Vrijediš baš takav kakav jesi” (ne uspoređuj se, svatko je jedinstven, vrijediš, ostani takav/-va)…
Da se mijenjam onda ili ne?! Jesam li dovoljno dobra ovakva kakva jesam ili moram promijeniti pola sebe da bi bila dovoljno dobra?
Dakle, autentičnost znači izvornost. A na našu izvornost smo “natrpali” mnogo poruka iz medija i od okoline. Toliko da je nakon nekog vremena gotovo nemoguće doći do tog izvora bez stručne pomoći.
Živjeti autentično
Za kraj, važno je naglasiti da autentičnost nije nešto što ili jesi ili nisi. Nije imaš ili nemaš. To je vježba – svjesni izbori kako želimo živjeti. Autentičnost je nešto što stalno iznova činiš.
Autentičnost je kolekcija izbora.
Brene Brown
Ranije ste na portalu kucaposao.com mogli pročitati članak o tome kako zadržati osobne granice i reći "ne".
Ako i vi imate problema s postavljanjem osobnih granica, Sluša-Lica vam nudi rješenje! Naime, od 1. svibnja 2021. godine kreće mjesečni program upravo na ovu temu, dakle, postavljanje osobnih granica.
Program se sastoji ukupno 4 predavanja, vježbi te 1 live Q&A-a. Trajanje programa je 30 dana, a ukupna cijena je 30€.
Za dodatne informacija, vaše upite, kao i za samu prijavu na program, možete pisati na mail adresu sara.peranic@gmail.com.
Više o programu možete saznati na newsletteru i Instagram objavi:
Slušamo se. 😊
Izvor fotografija: Unsplash, Pexels
Piše:
Sara Peranić, mag. soc. ped., eduk. psihoterapije
Osnivačica i autorica Sluša-Lice, portala za za ljude koji žele raditi na sebi.
#NovePrilike S01E06 | Photomath, gdje matematika nije bauk!
Predstavljamo serijal #NovePrilike u kojem stručnjaci iz raznih sfera poslovanja pričaju u svojim iskustvima u doba pandemije. Kako su adaptirali svoje poslovanje, s kakvim izazovima su se susreli, koji su im omiljeni alati za rad od kuće i što ih motivira.