Kakve veze imaju sastojci za ručak i osjećaji ljudi iz naše okoline? I što nas Pale sam na svijetu uči o tuđem mišljenju?
Problem s postavljanjem osobnih granica posljednjih je godina pobudio interes društva. „Pročulo se“ da je u redu reći NE, dapače, često poželjno.
Što su osobne granice i kako se zauzeti za sebe?
Za početak, nazvat ćemo stvari pravim imenom. Problem nije postavljanje granica, već njihovo održavanje. Usudila bih se reći da mala djeca imaju jasnije definirane osobne granice, nego mnogi odrasli. Što nam to govori?
Granice ne gradimo s godinama, dobivamo ih rođenjem kao zasebne jedinke
Odgojem i odrastanjem naše se granice pomiču
Tko pomiče naše osobne granice?
Osluškujući ljude oko sebe, naići ćete na izjave poput:
„moji mi ne daju disati“
„šef me guši“
„prijatelji me iskorištavaju“.
Iz tih bi se rečenica dalo zaključiti da nam drugi ljudi ruše osobne granice. Je li to baš tako?
Uzmimo za primjer: „Okolina me iskorištava. Ne cijeni sve što radim za njih“. Vratimo se na početak priče.
Jednom davno, započeo je odnos dviju prijateljica. Prijateljica A bila je vrlo nesigurna u sebe. Bila je vrlo sretna što je napokon našla osobu s kojom može provoditi vrijeme. Prijateljica B vjerovala je u sebe, a A joj je „kliknula na prvu“.
Nakon nekog vremena B je zamolila A da joj napravi uslugu. A je objeručke prihvatila molbu, “pa naravno da će pomoći prijateljici”! Nakon nekoliko dana priča se ponavlja. Kada je B treći put zamolila uslugu, A je bila u velikoj gužvi. Pristajanje bi joj potpuno poremetilo vrlo važan raspored tog dana. Je li joj to dala do znanja? Nije.
Zašto pomičemo osobne granice?
Osoba A nije rekla „hej, vrlo rado, ali danas zaista ne stignem“ već je pogazila svoje granice i pristala. A pristala je iz jednog od idućih razloga:
Boji se da će izgubiti prijateljicu.
Ne želi da se prijateljica naljuti.
Želi da drugi vide da je ona dobra prijateljica.
Osjećala bi se krivom kada bi odbila pomoći.
Idemo sada detaljnije proći svaki od ovih razloga.
1. Boji se da će izgubiti prijateljicu
Strah da će nas voljene osobe napustiti ako ne napravimo sve za njih ne proizlazi iz ljubavi prema njima. Taj strah proizlazi iz nesigurnosti u sebe.
Misao koja se krije duboko u toj osobi glasi: „Nisam dovoljno dobra. Nešto na meni ne valja. Moram se dokazivati i popravljati. Moram činiti drugima usluge i pobrinuti se da njima bude dobro pored mene. Inače bi me mogli napustiti. Uostalom, ne bi se svatko ni htio družiti sa mnom. Bolje mi je da ih moram zadržati pod svaku cijenu“.
Odnos prema samome sebi definira sve naše druge odnose.
O tome više pročitaj ovdje.
2. Ne želi da se prijateljica naljuti
Kada bih imala mogućnost na sve billboarde svijeta zalijepiti nekoliko ključnih lekcija iz života, jedna od njih bi definitivno glasila:
Ne možemo upravljati osjećajima druge osobe.
Što to znači?
To znači da je odgovornost na osobi A da donese odluku hoće li ili neće napraviti uslugu prijateljici. S druge strane, na osobi B je kako će to doživjeti.
Odgovornost za osjećaje osobe B nosi osoba B.
To naravno nikako ne znači da nas treba biti briga kako se ponašamo prema drugim ljudima. To ipak, u konačnici govori o nama. Mi znamo s čime bi se osoba koju volimo mogla razveseliti. No, to ne znači da smo mi uzrokovali njenu sreću.
Mi smo „donijeli sastojke“, a druga je osoba „skuhala ručak“. Od istih tih namirnica osoba je mogla skuhati i najukusnije jelo i ono nejestivo.
Dakle, hoće li se neka osoba naljutiti što smo odbili njen zahtjev ili ne ovisi o tome kako ona protumači naše odbijanje.
Ako ga protumači na način „razumijem da nema vremena, znam da bi mi pomogla kada bi mogla“, prijateljstvo se može nastaviti. Ako pak protumači kao „ne mogu vjerovati kako je sebična i bezobrazna“ tada će se osjetiti ljutom.
3. Želi da drugi vide da je ona dobra prijateljica
Ovo je jedan vrlo interesantan razlog. Mi ljudi bismo jako voljeli da možemo upravljati tuđim dojmom o sebi.
Mene to snažno podsjeća na priču Pale sam na svijetu. Pale je, kada je „svijet stao“ činio sve što je i kako htio. Namjestio da stvari izgledaju onako kako se njemu čini da treba.
Jednako je, kao i ova priča, realno naše očekivanje da možemo upravljati time što će drugi misliti o nama. Mi kao da vjerujemo da smo „Pale“ koji može na tren zaustaviti svijet.
Tada bismo ušli u glavu druge osobe, ispravili dojam o nama i onda nastavili sa životom.
Nisi Pale sam na svijetu.
Želja da se svidimo drugim ljudima je razumljiva. Ona proizlazi iz potrebe za pripadanjem. Unatoč tome, ipak se ne možemo niti trebamo svidjeti svima.
Umjesto toga da brinete o tome što će prijateljica misliti, radije provjerite koja je vaša definicija „dobre prijateljice“? Ima li u njoj prostora za „disanje“? Smijete li temeljem te definicije ponekada odbiti molbu? Možete li biti dobra prijateljica, a da istovremeno vodite računa o sebi?
Koliko ste prijateljica samoj sebi?
4. Osjećala bi se krivom kada bi odbila pomoći
Ovdje nastavljamo s definicijom „dobre prijateljice“, s time što ćemo se u dodatno baviti slikom o sebi. Naime, kada se mi osjećamo krivima?
Kada vjerujemo da smo napravili nešto što nismo trebali. A zašto ostajemo u tom osjećaju? Kako bismo zadržali sliku o sebi kakvu imamo. Što to znači?
Krenimo redom. „Osjećamo krivnju kada vjerujemo da smo napravili nešto pogrešno“. Tko određuje ispravnost ili pogrešnost? Naravno, neka su pitanje društveno dogovorena i određena zakonom. No, u međuljudskim odnosima vrlo često ne postoji „ispravno“ i „pogrešno“. Uglavnom je to „moje“ i „tvoje“.
Je li pogrešno odbiti molbu?
Prema tome, pogrešno je ono što ti smatraš pogrešnim. Dakle, tvoj problem nije prijateljica, već tvoja definicija „dobre prijateljice“.
Uskom definicijom prijateljstva „pomažu si u svemu“ te vlastitom nesigurnošću „moram se dokazivati“ stvorila si sebi velika očekivanja. Time su tvoje granice pogažene.
Slika o sebi
Kako se osjećaš nakon što si napravila nešto što nije u skladu s tvojom definicijom „ispravnog“?
Vjerojatno osjećaš krivnju. Razlog tome je (nesvjesno) da bi zadržala sliku sebe kao dobroj prijateljici. Kako to mislim?
Što bi bilo kada bi se osjećala mirnom nakon odbijanja molbe? Pretpostavljam da misliš da bi time pokazala da ti nije stalo do prijateljice. Zapravo, može nam istovremeno biti stalo do nje, a da ne prihvatimo molbu. To znače zdrave granice.
Svi ljudski problemi su problemi odnosa. Odnos sa samim sobom dio je svakog drugog odnosa. Ako niste zadovoljni odnosom drugih ljudi prema vama, mijenjajte odnos sa samim sobom.
Ako i vi imate problema s postavljanjem osobnih granica, Sluša-Lica vam nudi rješenje! Naime, od 1. svibnja 2021. godine kreće mjesečni program upravo na ovu temu, dakle, postavljanje osobnih granica.
Program se sastoji ukupno 4 predavanja, vježbi te 1 live Q&A-a. Trajanje programa je 30 dana, a ukupna cijena je 30€.
Za dodatne informacija, vaše upite, kao i za samu prijavu na program, možete pisati na mail adresu sara.peranic@gmail.com.
Slušamo se 🙂
Izvor fotografija: Unsplash
Piše:
Sara Peranić, mag. soc. ped., eduk. psihoterapije
Osnivačica i autorica Sluša-Lice, portala za za ljude koji žele raditi na sebi.
Hrvoje Vukov | #NovePrilike S1E4
Predstavljamo serijal #NovePrilike u kojem stručnjaci iz raznih sfera poslovanja pričaju u svojim iskustvima u doba pandemije. Kako su adaptirali svoje poslovanje, s kakvim izazovima su se susreli, koji su im omiljeni alati za rad od kuće i što ih motivira?
Comments