Kome pripisuješ svoje uspjehe?
Prati li te osjećaj da ti je potrebna još jedna edukacija, kako bi bila spremna krenuti i tako unedogled?
Zašto drugi o nama imaju bolje mišljenje nego mi sami o sebi?
Što je imposter sindrom?
Imposter sindrom (tzv. sindrom uljeza) označava sumnju osobe u samu sebe onda kada postigne neki rezultat. Dakle, umjesto da osjeti ponos ili zadovoljstvo, osoba počinje osjećati tjeskobu, zabrinutost, neugodu.
Samu sebe smatra „varalicom“ i boji se kako će biti otkrivena. Tu se javlja i potreba za overgivingom, jer misli da nije dovoljno ono što je dala (a to pak često vodi u burnout).
Ukratko, osoba ne može sebe percipirati kao uspješnu. Ne vjeruje da je zaslužila rezultate koje je postigla. Vrlo često smatra da su njeni rezultati čin puke sreće, zabune ili prevare. U svakom slučaju, svoje uspjehe ne samo da ne zna proslaviti već ih propituje, analizira, umanjuje i sabotira.
Koji je uzrok imposter sindroma?
Imposter sindrom vrlo se često definira kao manjak samopouzdanja. Kada bi problem zaista bio u manjku samopouzdanja, tada ljudi ne bi niti započinjali nešto što ih dovodi do željenog rezultata.
Dakle, problem nije u samopouzdanju. Osoba postiže rezultate, ali tada krene samosabotaža. Tu dolazimo do 2 ključna uzroka: nisko samopoštovanje i negativna slika o sebi.
Slika o sebi i imposter sindrom
Do 8. godine života ljudi upijaju poput spužvi informacije iz okoline koje čuju o sebi. Temeljem toga, izgrade sliku o sebi. Ukoliko s vremenom ne rade na njoj, mnogi odrasli zadržavaju onu negativnu sliku o sebi iz djetinjstva. „Nisam dovoljno dobra, sve radim krivo, drugi su bolji…“.
Osoba s takvom slikom o sebi može se obrazovati, pohađati najbolje svjetske edukacije, brojne tečajeve itd. No, ona i dalje ima osjećaj da još nije spremna da nešto pokrene. Još nije spremna za akciju. Nije dovoljno obrazovana i sposobna da postigne rezultate koje želi.
Misli da joj nedostaje znanja i vještina, dok joj zapravo nedostaje promjena slike o sebi.
Ne trebamo samo hrabrost da iskoračimo iz zone poznatoga i postignemo rezultate. Potrebna nam je hrabrost da promijenimo sliku o sebi.
„Želim X, ali još nisam spremna.“
„Mislim da još moram završiti X,Y i Z obuku, i onda ću krenuti. Ipak nakon W obuke. Još samo Q…“
Pojavnost imposter sindroma
Imposter sindrom se javlja kod čak 80% žena i 40% muškaraca!
U javnosti se često govori o tome da ljudima nedostaje samopouzdanja koje je nužno za postizanje rezultata. Budući da je naše društvo fokusirano na uspjeh, zaključujemo da ako nemaš samopouzdanja, ne postižeš velike rezultate, a ako ne postižeš željene rezultate, nisi sretna.
No, što ako postižeš rezultate, ali s njima nisi sretna?
Velikom broju žena s kojima radim ne nedostaje samopouzdanja, ali je to samopouzdanje polovično, nedostaje mu samopoštovanje. Mnoge su naučile biti „poslušne i ispravne“ pa se i ne pitaju „mogu li“ već nižu rezultat za rezultatom kao što se od njih očekuje.
Ali, i dalje ih prati onaj osjećaj „još nisam dovoljno dobra, pametna, obrazovana…“ U čemu leži problem?
Iako nižu rezultate one s njima nisu zadovoljne i ispunjene. Nisu ponosne na sebe i čim postignu jedno, već jure za drugim, jer još nije dovoljno dobro.
Imposter i samopoštovanje
Ovdje govorimo o problemu niskog samopoštovanja. Ako ne vjerujemo da vrijedimo samim svojim postojanjem kao ljudsko biće, tada mislimo da moramo zadovoljiti određene kriterije kako bismo „zaslužile“ svoju vrijednost.
Ti kriteriji dolaze u obliku dodatnih edukacija, diploma, služenja drugima, preuzimanja prevelikog broja obveza na sebe, itd.
Imposter i rad na sebi
Žene koje misle da nisu zaslužile rezultat koji su postigle, odnosno da to nije njihova odgovornost već pitanje sreće ili pogreške vrlo često unutar sebe nose konflikt. Taj konflikt događa se između onoga što znaju kognitivno (naučeno) i onoga što vjeruju emocionalno (iskustveno).
Radeći na sebi i svom samopouzdanju one znaju da su sposobne ostvariti sve što žele. Kada kažem znaju, onda mislim da to govore i da su to naučile.
No, što se događa s druge strane? Javlja se pitanje „ma tko si ti?“. Iza niskog samopoštovanja i negativne slike o sebi stoji temeljno uvjerenje „ja ne vrijedim i nisam dovoljno dobra“.
Nemoguće da sam ja ovakva (negativna slika o sebi) postigla takav (odličan) rezultat.
Ljudi često kada govore o osjećaju, zapravo pričaju o mislima. „Osjećam da još nisam spremna“ zapravo je misao. Na takve se misli vrlo često lijepe prokrastinacija i perfekcionizam.
Kako to izgleda u praksi:
„Stvarno sam imala sreće!“
„Ma ja nema šanse opstati, bolje da odmah zatvorim firmu. To što sam sada u tolikom plusu ništa ne znači, sutra mogu propasti“.
„Ajme ne, ne, ne, zašto su mene pozvali na to predavanje? Pa sigurno će netko tamo shvatiti da ja zapravo ništa ne znam. Osramotit ću se pred cijelim kolektivom“.
„Ajme meni, ako oni shvate kome su zapravo dali nagradu ja ću u zemlju propast. Uopće ne razumijem kako se komisija toliko zeznula da su mene izabrali“.
„Ja sam baš rođena pod sretnom zvijezdom. Mislim, 2 doktorata i mjesto predstavnice, kome se tako posreći u životu.“
„A da ja lijepo izbrišem svoj profil i svi zaborave da sam uopće i pokrenula sve ovo? Ne mogu ja to. Ne razumijem kako sam uopće uvjerila sve te ljude da ja nešto znam.“
Hvališ li samu sebe?
Podsjetimo se da naš odgoj vrlo često podržava imposter sindrom. Naučeni smo da je skromnost vrlina. Budući da želimo biti „vrli“, mi skromnost dovodimo do te razine da umanjujemo svoj značaj vjerujući da na taj način potvrđujemo da smo dobri ljudi.
Dobri su i oni ljudi koji slave svoje uspjehe, koji su ponosni na sebe i stoje čvrsto iza svojih rezultata.
Zašto je važno raditi na imposter sindromu (samopoštovanju i slici o sebi)?
Dobivamo ono što očekujemo, a ne ono što zaslužujemo. Ukoliko nosimo negativnu sliku o sebi i smatramo se manje vrijednima, tada ćemo dobivati rezultate kakve očekujemo u skladu s time.
Kako bismo zaustavili samosabotažu, podržali sebe u uspjesima, i time postizali još veći uspjeh
Ako mislimo da je naš uspjeh rezultat nečega izvan nas (sreće, sudbine, zabune…) tada vjerujemo da je nešto izvan nas upravlja našim životom. A ako to vjerujemo kada su dobre stvari u pitanju onda ćemo vjerovati i kada se jave problemi. Glavna zamka leži u tome da dok god vjerujemo da je uzrok našeg problema izvan nas, do tada ne činimo ništa da se s njime suočimo te ga riješimo. Time sebe dovodimo u poziciju bespomoćne žrtve.
Što činiti ako imam imposter?
Kao što sam već spomenula često ćete naići na savjet „radite na svom samopouzdanju“.
Moj savjet bi bio krenite raditi na svom samopoštovanju i slici o sebi. Na taj način nećete samo vjerovati da možete postići ono što želite, nego ćete kada to postignete biti zadovoljne i ponosne na same jer ćete znati da je to rezultat vašeg rada i onoga tko ste postale.
Ako želiš moju pomoć na tom putu pridruži nam se u programu SamopouzdaniJA.
Ranije ste na portalu kucaposao.com mogli pročitati članak o tome kako zadržati osobne granice i reći "ne".
Ako i vi imate problema s postavljanjem osobnih granica, Sluša-Lica vam nudi rješenje! Naime, od 1. svibnja 2021. godine kreće mjesečni program upravo na ovu temu, dakle, postavljanje osobnih granica.
Program se sastoji ukupno 4 predavanja, vježbi te 1 live Q&A-a. Trajanje programa je 30 dana, a ukupna cijena je 30€.
Za dodatne informacija, vaše upite, kao i za samu prijavu na program, možete pisati na mail adresu sara.peranic@gmail.com.
Više o programu možete saznati na newsletteru i Instagram objavi:
Slušamo se. 😊
Izvor fotografija: Unsplash
Piše:
Sara Peranić, mag. soc. ped., eduk. psihoterapije
Osnivačica i autorica Sluša-Lice, portala za za ljude koji žele raditi na sebi.