Porazgovarali smo s Annom Ćaletom koja se krije iza brenda @recikliranna. Anna dolazi iz Splita i trenutačno je na studiju nutricionizma u Zagrebu, no, kako i sama navodi, dok se ovaj članak objavi, postat će i magistra nutricionizma. 😊
Uz sve svoje fakultetske obveze, Anna stigne i uhvatiti vremena za brojne hobije. Neki od njih i su planinarenje, ples, učenje jezika, šivanje, briga o sobnim biljkama, kućni popravci... no u doba pandemije, kako navodi, posebno je zavoljela jogu, kukičanje i makrame tehniku.
No ono posebno kod Anne je to što ono što je za nekoga otpad, ona pretvara u prekrasne ukrase, modne dodatke i različite stvari koje možemo koristiti u svakodnevnom životu.
Živiš bez otpada? Kako i kada si započela takav lifestyle?
Još kad sam bila dijete, iz kućne sam kante za smeće spašavala otpad koji bih mogla ponovno iskoristiti. Najčešće su to bili ostaci tkanina od kojih sam ručno šivala odjeću za igračke.
U osnovnoj sam školi naučila o važnosti recikliranja, ali tada nažalost nije bilo nikakvog sustava prikupljanja otpada, osim papira.
Događaj koji je zauvijek napravio promjenu u mom životu je izgaranje splitskog deponija otpada "Karepovac". Grad i okolica su bili obavijeni gustim dimom i smradom. Tada mi je došlo do glave da je to i moje smeće, da su to i moje pelene te da smeće magično ne nestaje kad ga smećar gradske čistoće ujutro odnese.
Tada sam već znala ponešto o ekološkim alternativama: nosi višekratnu bocu, platnenu vrećicu... Srećom živimo u vrijeme kada su informacije dostupne na dlanu: pronašla sam par ljudi iz okolice koji su krenuli tim stopama, među kojima mi je najviše pomogla Anamarija iz Zero Waste Croatia.
Počela sam mijenjati naviku po naviku dok nisam došla do ovog gdje sam sada već otprilike tri godine.
Što bi preporučila ljudima koji žele početi živjeti bez otpada? Kako krenuti?
Mislim da većini ljudi više odgovaraju manji ciljevi pa predlažem da si napišu na papir kojeg otpada u najvećoj mjeri stvaraju te istražuju kako ga smanjiti te zatim napišu korake i zadaju si cilj da, primjerice, naprave jedan korak svaki tjedan. Možda se čini malo, ali mjesečno su to četiri koraka.
Ljudi koji žive bez otpada koje poznajem, uspjeli su se prebaciti na ovaj životni stil u roku od mjesec dana do šest mjeseci, tako da je to individualno. Preporučila bih da pogledaju neki dokumentarac koji može dodatno učvrstiti njihovu želju prema smanjenju otpada koji generiraju.
Želim napomenuti da se ne teži apsolutnom savršenstvu: na primjer neki ljudi koriste električne četkice za zube koje imaju plastične nastavke koje se nakon nekog vremena bace, nekim ljudima možda neće odgovarati kruti šampon. Ne osjećajte se krivo radi toga, niti nemojte odustajati od tog životnog stila jer niste 100% bez otpada. Ovih 100% je teško postići i vrlo ekstremno. Za sebe kažem da sam 97% bez otpada jer: autobusna karta, računi, lijekovi, medicinski pribor, etikete s odjeće, stvari koje imam se unište, a poneki je proizvod gotovo nemoguće kupiti bez ambalaže...
Koji su benefiti života bez otpada?
Osim očitih benefita za dobrobit planeta, postoje brojni, pomalo skriveni, a to su bolje zdravlje i životni standard ljudi, više radnih mjesta, učvršćivanje lokalne zajednice, zdraviji međuljudski odnosi.. konkretno za pojedinca koji prakticira takav životni stil rekla bih da je najveća prednost više slobodnog vremena za druženje s prijateljima, savladavanje novih vještina, a dugoročno i novčana ušteda. Tu je i psihološki benefit, barem za mene, osjećam se da radim nešto dobro za planet i sve njegove stanare te zahvalnost na daru života koji ne valja potratiti.
Pokrenula si hvale vrijedan projekt “100 cvjetova za 100 osmijeha”. Kako si došla na tu ideju?
Hvala! Glavna misao vodilja mi je osvijestiti temu mentalnog zdravlja te normalizirati pričanje o problemima. Ljudi sve više vremena provode za ekranima i gledaju sliku nekog savršenog, nepostojećeg svijeta, a pandemija je pridonijela tome da ljudi više nego ikada prije stoje u četiri zida uz mobitel jer im je to nažalost jedini prozor u svijet.
Mnogi su u ovo vrijeme ostali bez posla, oni koji nisu rade prekovremene i/ili su im plaće smanjene, također je velikim dijelom izgubljena i socijalizacija što sve može utjecati na mentalno stanje osobe.
Moglo je ostati na tome da samo dijelim poruke, ali htjela sam nešto upečatljivije i osobnije. Izabrala sam cvijet jer je to nešto što se prema mome mišljenju poklanja rjeđe nego što bi trebalo: vjenčanje, diploma, romantična gesta, a na žalost najviše cvijeća osoba dobije na posljednjem počivalištu.
Stoga želim dati cvijet i djetetu i umirovljeniku, ženi i muškarcu, osobi koja je diplomirala i koja nije, osobi koja je pretrgana obvezama i onoj koja živi lagodno... Ukratko svim živima! Želim da im cvjetić ostane trajni podsjetnik da je osjećati ljudski kao i pružiti potporu te biti ljubazan jedan prema drugome.
Kakav je feedback na projekt?
Ljudima se sviđa ideja, a dosad su mi se javilo pet osoba koje su pronašle cvijet i oduševile se. Od starta sam si rekla da mi je dosta ako od sto cvjetova jedan "upali" i poruka dopre do pronalazitelja.
Kakav osjećaj tebi pruža izmamiti osmijeh na lice potpunom neznancu, koji možda nikada neće ni znati od koga je dobio tako lijepu gestu?
Osjećaj je neopisiv! Malo treme i neizvjesnosti jer ne znam hoće li se javiti te kakva će biti reakcija, malo nade jer mislim da ostavljam pozitivan trag, malo strepnje jer što ako poruku pronađe netko tko ne zna jezik te tuga jer ne znam hoće li cvjetić biti uočen i možda završi na podu...
Imaš li moto ili neki inspiracijski citat prema kojem se vodiš?
Od malih nogu mi je mama govorila dvije stvari: "snađi se s onim što imaš" i "možeš li živjeti bez toga". Zaista, čovjeku je potrebno tako malo za život. Treba biti zahvalan na "malim stvarima" u životu jer su često to zapravo najdragocjenije stvari.
Kako nastaju tvoje kreacije? Gdje crpiš inspiraciju?
U principu radim od onoga što imam doma i onda razmišljam što bi bilo najbolje napraviti od toga, bio to komad kartona, tkanina, konac ili nešto drugo. Inspiraciju crpim iz prirode i prirodnih materijala iz kojih izvlačim ono najbolje.
Stvari koje radim su vrlo praktične primjene, a najčešće nastale iz potrebe. Tako sam sama napravila malu torbicu jer nisam htjela kupovati novu i time podupirati potrošački kapitalizam.
Na moje radove utječu i bliski ljudi, na primjer trudnoća prijateljice mi je dala ideju za izradom igračaka, a ljubav prema naušnicama druge prijateljice mi je bila motiv za izradom naušnica.
Jesi li do sada organizirala ili sudjelovala na buvljacima?
Za sada nisam organizirala nijedan buvljak, ali tko zna što život nosi. Kao @recikliranna sam sudjelovala na dva buvljaka, a uskoro ću i na trećem! Malim koracima do cilja!
Mogu li ljudi na tvom Instagramu pronaći savjete i tutorijale? Kakve?
U objavama sam znala stavljati kratke savjete i upute za izradu ručnih radova, međutim nisam dobila nikakav feedback. Imam osjećaj da to nije zaživjelo, ali više od svega bih voljela da imam pratitelje koji ne samo da vole i cijene moj rad, nego da su zainteresirani da se sami okušaju u nečem kreativnom i da se ne ustručavaju pitati za savjet!
Koji su ti planovi za budućnost?
Trenutno razmišljam o jesenskom i zimskom ugođaju: dekoracije, modni dodaci, ručno pisane čestitke... Smatram važnim podsjetiti ljude prije nego krenu navale u shopping centrima u prosincu da cijene ono što imaju, budu skromniji u materijalnim željama te spoznaju svoju vrijednost. Kako ću to ostvariti? Imam nekoliko ideja, a koju ću odobrati saznat ćete kada bude za to vrijeme hehe!
Definitivno bih po završetku studija i pronalasku posla voljela nastaviti njegovati svoje svestrane talente, redovito objavljivati uratke na Instagramu i otvoriti vlastiti obrt na veselje sviju!
Izvori fotografija: privatna galerija, Instagram @recikliranna