Probiotici i važnost za naše zdravlje

Za današnji tekst na temu probiotičkih bakterija (odnosno probitika) smatram da je najbolja uvodna rečenica ta da naša crijeva sadrže više probiotičkih bakterija u odnosu na sveukupne tjelesne stanice. Posljednih 20.-ak godina u svijetu znanosti navelike se istražuju ove korisne bakterije, a o čemu je točno riječ saznajte u nastavku.



Prema Šušković i sur. (2009) naš gastrointestinalni sustav je najveći imuno-organ u ljudskom organizmu s aktivnom površinom od oko 300 m2, a sadrži vrlo kompleksnu mikrobnu populaciju (crijevnu mikrofloru) ukupne mase od 1,2 kg. Tako kompleksu crijevnu mikrofloru naseljavaju upravo probiotičke bakterije koje pokazuju cijeli niz pozitivnih djelovanja na zdravlje kako gastrointestinalnog sustava, pa tako i cijelog organizma.


Hauser i sur. (2020) definiraju probiotike kao žive mikroorganizme koji pridonose zdravlju domaćina kada se primijenjuju u adekvatnim količinama/dozama. Osim pojma probiotici, važno je razlikovati i pojam prebiotici.


Riječ je o selektivno fermentiranim sastojcima ugljikohidrata koji su hrana probiticima. Neki od poznatih prebiotika su oligofruktoza, inulin, galakto-oligosaharidi, laktuloza te oligosaharidi iz majčina mlijeka. Probiotike i prebiotike jednom riječju nazivamo simbioticima. Osim unosa probiotika i prebiotika putem hrane, moguće ih je unositi u obliku dodatka prehrani. Korisno je da dodatak prehrani sadrži probiotike i prebiotike, pa se kao takav naziva simbiotikom.


Razlog zbog kojeg se prije nekih dvadesetak godina intenzivno počinju istraživati probiotici leži u alarmantnoj činjenici da je antibiotska rezistencija novi izazov današnje znanosti. Ponekad je teško zamisliti da moćni antibiotici čije je otkriće promijenilo tok znanosti i medicine, danas predstavljaju poteškoće. Razlozi za antibiotsku rezistenciju su mnogobrojni, ali svi bismo se mogli složiti u istom – nažalost, često se nekontrolirano troše. Takva nekontrolirana i nerijetko nepotrebna terapija antibioticima dovela je do pojave da određene bakterije više ne možemo liječiti antibioticima. One su evolucijski razvile mehanizme otpornosti naspram njih. U tom kontekstu u sami centar eksperimentalnih radova dolaze probiotičke bakterije (živi lijekovi) od kojih se očekuje da će uskoro imati važnu ulogu u liječenju određenih bolesti, a ponajviše gastrointestinalnih i urogenitalnih.


Možemo reći da današnjih čovjek postoji nekih 200 000 tisuća, a bio mu je potreban određeni niz tisuća godina da kultivira stoku i počne konzumirati životinjsko mlijeko. Unatoč tome da je mlijeko sastavni dio prehrambenih navika kako današnjeg, pa tako i čovjeka od nekoliko tisuća godina unazad i danas smo svjesni pojave intolerancije na mliječni šećer laktozu. U vidu rješavanja ovog problema, kako i antibiotske rezistencije ističe se učinkovita moć probitika koji kod osoba koje su intolerantne na laktozu povećavaju aktivnost ß-galaktozidaze, enzima koji razgrađuje laktozu u gastrointesitalnom traktu. Također, probitičke bakterije jačaju naš imunološki sustav na način da se vežu na crijevni epitel te tako potiču imunološki odgovor.


Prvo istraživanje o probioticima proveo je ruski znanstvenik Elie Metchinkoff. Taj dobitnik Nobelove nagrade i profesor na Institutu Pasteur u Parizu utvrdio je da utvrdio je da laktobakterije donose brojne zdravstvene dobrobiti i potiču dugovječnost (Hauser i sur., 2020). Laktobakterije su bakterije mliječne kiseline koje sadrže probiotička svojsfva, a nalaze se primjerice u fermentiranim mliječnim proizvodima.


Tako je profesor Metchinkoff osmislio dijetu s fermentiranim mlijekom i nije puno pogriješio. Redovitom konumacijom fermentirnaih mliječnih proizvoda kao što su kefir i probiotički jogurt moguće je održavati ravnotežu crijevne mikroflore. Osim fermentiranih mliječnih proizvoda, određeni oblici fermentiranog povrća također sadrže probiotičke bakerija. Primjer takvog povrća bi bio kiseli kupus.



Danas procijenjeno da se preko 40 trilijuna bakterija nalazi u kolonu odraslog čovjeka, a takve bakterije sadrže vlastite gene te tako pridodaju ljudskom organizmu oko 600 000 gena (Hauser i sur., 2020).


Neki od razloga negativne ravnoteže ovh bakterija, odnosi njihovog pada su uporaba antibiotika, stres, promjena pH crijeva, putovanja, kemoterapija, nepravilna prehrana i oboljenja imunološkog sustava. Istraživanja su pokazala kako probiotici mogu prevenirati kolorektalni karcinom, akutni i kronični proljev te pomažu pri liječenju Helicobackter pylori infekcije.


Uzimajući u obzir relevatna i sveprisutna znanstvena istraživanja o probioticima, bilo bi poželjno raditi na kvalitetiti naše crijevne mikroflore. Pri tome mislim na izbjegavanje negativnih učinaka po nju kao što su stres i nepravilna prehrana, ali i na suplementaciju probiticima u vidu dodatka prehrani ili redovite konzumacije fermentiranih mliječnih proizvoda.


Probiotike kao dodatke prehrani moguće je uzimati tijekom cijele godine, a o njihovoj adekvatnoj konzumaciji tijekom dana posavjetujte se sa svojim omiljenim ljekarnikom.


Dobar tek! 😊



Izvori fotografija: Google



Piše:


Dora Ivić, univ. bacc. nutr.


Urednica profila @nutrimanijak, koji kroz netipičan pristup hrani educira o pravilnoj prehrani.



Izvori:

Hauser G., Benjak Horvat I., Zelić M., Prusac M., Velkovski Škopić O. (2020) Probiotici i prebiotici – koncept. Medicus, 29(1 Hepatologija danas): 95-114.


Šušković J., Kos B., Frece J., Beganović J., Leboš Pavunc A. (2009) Probiotički koncept – probiotici kao dodaci hrani i probiotici kao bioterapeutici. Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam 4(3-4), 77-84.