Jede ti se nešto slatko dok radiš, opireš i onda na kraju pojedeš previše?
Ako ti ovo zvuči poznato, ovaj članak je baš za tebe.
Odmah je na početku dobro rastumačiti jednu bitnu stvar. Šećer je potreban našem organizmu, posebice mozgu koji glukozu koristi kao energiju kako bi mogao funkcionirati. Prema tome nema potrebe za potpunim eliminacijama ovog sastojka iz prehrane.
Međutim, trebamo biti oprezni i znati da je jako bitno znati koliko nam je dovoljno, odnosno slušati svoj organizam i biti oprezni kada je u pitanju hrana s visokim udjelom šećera.
To je iz razloga što prehrana u kojoj je zastupljen šećer u većoj mjeri utječe na naš mozak na negativan način, narušava pamćenje i kognitivne funkcije poput razmišljanja i koncentracije, ali i negativno utječe na raspoloženje.
Osim toga, prevelika količina šećera utječe na neuroprijenosnike, poput dopamina, što potencijalno može pokrenuti “mehanizam ovisnosti” te uvelike utjecati na naša emotivna stanja, a posljedično i na ponašanje.
Ovo ne znači da trebamo u potpunosti izbaciti iz svoje prehrane hranu koja sadrži šećer, već naučiti konzumirati s užitkom onoliko koliko nam je dovoljno.
Istina, dobro je birati kvalitetnije izvore šećera poput voća, orašastih plodova ili sirovih čokoladica kako bi mozak opskrbili kvalitetnijim izvorom glukoze. No, i ako pojedeš jedan Twix, Mars ili bilo koju drugu čokoladicu važno je da u njoj u trenutku dok jedeš uživaš. Kako?
Prije svega odmakni se od ekrana i bilo kojih drugih izvora distrakcije. Pažljivo otvori omot čokoladice, pogledaj kako izgleda, pomiriši. Nakon toga započni jesti male zalogaje i dobro žvači razmišljajući o okusima i teksturi hrane koju jedeš.
Možda ti ovo izgleda kao proces koji zahtjeva puno vremena, no, vjeruj mi, jednom kada probaš ovako, nikad više ti neće pasti na pamet jesti bez svijesti radeći sto drugih stvari u isto vrijeme.
Trenutak u kojem želite jesti slatko učinite trenutkom uživanja. Iskoristite ga za kratku stanku od ekrana, za opuštanje misli od rada, planiranja i sastanaka. Umjesto da budite u sebi osjećaj grižnje savjesti jer ste pojeli “slatko”, možda je bolje uložiti svoje vrijeme i energiju i naučiti svjesno jesti i uživati u hrani.
Jedan od razloga stoji u činjenici da kada osjećamo grižnju savjesti jer smo pojeli slatko potičemo neugodne emocije, a onda neugodne emocije počinjemo hraniti tom hranom u neumjerenim količinama. Zapravo, uvučemo sami sebe u začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Ako osjetite neugodne emocije, određenu dozu stresa, nelagode, umora ili frustracije prošećite se, popijte vodu, istegnite se, slušajte glazbu, a hranu konzumirajte kad ste gladi. Osim toga, planiranje dnevnih obroka od velike je koristi za održavanje razine šećera u krvi pa neće doći do naglih “padanja i skakanja”, a to znači da će osjećaj gladi doći postepeno i osjetit ćete kada vam je potreban šećer, a kada nešto drugo.
U svakom slučaju, bitno je znati da ono što jedemo i kako jedemo utječe na rad našeg mozga, kognitivne funkcije, emocije i produktivnost.
Kako šećer utječe na osjećaj zadovoljstva i je li konzumiranje “slatkoga” naučeno ponašanje?
Gledajući s evolucionističke strane, objašnjenje je vrlo jasno. Našim je precima bilo veliko zadovoljstvo pronaći zrelo i visokokalorično voće negoli neku namirnicu koja je gorka i najvjerojatnije i otrovna.
Da bi to dokazali znanstvenici su proučavajući otkrili kako kemijska svojstva u slatkim ili gorkim namirnicama aktiviraju različite receptore na jeziku i šalju signale na u područje mozga koje nazivamo insula, a koje je odgovorno za percepciju okusa i mirisa i gdje se zapravo obrađuju podatci koji su došli iz naših osjetila. Zahvaljujući insuli, mjestu gdje se zapravo okusi etiketiraju kao slatki ili gorki, mi prepoznajemo okuse.
Ono što dugo nije bilo poznato je kako je to povezano s osjećajem ugode. Koristeći se tehnikama neuroimaginga, funkcijske metode oslikavanja mozga, istraživači su došli i do tog odgovora. Neuroni insule povezani su s drugim dijelovima mozga, uključujući amigdalu koja je odgovorna za obradu i prepoznavanje emocija. Signali su se koje amigdala prima razlikovali ovisno o tome je li hrana slatka ili gorka.
Povezanost slatkog okusa i osjećaja ugode odnosno zadovoljstva dokazana je eksperimentima u laboratoriju, na miševima koji su pokazivali takav osjećaj na svaki slatki podražaj, a na gorki podražaj bi reagirali neugodnim emocijama.
Nerijetko nam se dogodi da nakon ručka ili večere izgovorimo baš bih nešto slatko i razmišljamo što slatko pojesti. Razlog tome, u većini slučajeva je psihološke naravi.
Želja za slatkim javlja se iz navike jer su preferencije prema okusima naučena ponašanja. Ta navika snažnija je kod osoba koje jedu hranu bogatu šećerom i mastima jer ona dovodi do promjena na neurokemijskoj razini u mozgu koji automatski pokreću žudnju za tom vrstom hrane.
Također, žudnja za šećerom može se javiti i iz drugih razloga, poput povećane proizvodnje serotonina (hormona sreće), neravnomjerne razine šećera u krvi, neuravnotežene prehrane i sl.
Stoga, ako primjećujete na sebi stalnu želju za slatkom hranom, razmislite zašto je tomu tako i obratite se stručnoj osobi, liječniku ili nutricionistu, koja vam može dati korisne smjernice za pravilnu i raznovrsnu prehranu čije ćete benefite osjetiti kako na svom zdravlju tako i na ćete i produktivnost i dobrom raspoloženju.
Izvor fotografija: Pexels, Unsplash
Piše:
Anđela Jelić, mag. psych., doktorandica
Urednica profila lifestyle_psychology_, profila za pozitivnu, zdravstvenu i psihologiju prehrane.
#NovePrilike S01E07 | Znatiželja uvijek vodi prema učenju i osobnom razvoju
Predstavljamo serijal #NovePrilike u kojem stručnjaci iz raznih sfera poslovanja pričaju u svojim iskustvima u doba pandemije. Kako su adaptirali svoje poslovanje, s kakvim izazovima su se susreli, koji su im omiljeni alati za rad od kuće i što ih motivira.